Milan

Milan Mladenović 1958-1994.

Milan je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu. U šestoj godini se s porodicom seli u Sarajevo, a 1970. godine u Beograd. U Beogradu završava 11. Gimnaziju u kojoj krajem 1970-tih, zajedno sa školskim drugom Dragomirom Mihailovićem-Gagijem, osniva svoj prvi bend "Limunovo drvo". Godinu dana kasnije formira kultnu grupu "Šarlo Akrobata", zajedno s Dušanom Kojićem-Kojom i bubnjarem Ivicom Vdovićem. Pesme grupe koje su u to vreme napisali, "Rano izjutra", "Niko kao ja", "Ona se budi" i "Mali čovek" izdžrale su test vremena, bile su i ostale hitovi. "Šarlo akrobata" ne opstaje dugo, a koliki je uticaj imalo postojanje “Šarla” pokazuje podatak da se i iz njega se rađaju dve autorski možda najznačajnije srpske rok grupe - Mladenovićeva "Katarina II" i Kojićeva "Disciplina Kičme".


Tokom 1982. novom bendu se priključuju klavijaturistkinja Margita Stefanović - Magi, a 1983. basista Bojan Pečar i bubnjar "Šarla Akrobate" Ivica Vdovich. U postavi "Katarina II" grupa 1984. godine izdaje istoimeni album, nakon čega Vdović i Mihajlović odlaze iz benda. Grupa menja ime u "Ekatarina Velika" i 1985. godine izdaje takođe istoimeni album, koji dobija povoljne kritike i skreće pažnju na bend. Album iz 1986. godine, "S vetrom uz lice", lansira grupu na sam vrh jugoslovenske rok scene, gde s Mladenovićem na čelu ostaje sve do 1994. godine, izdajući seriju uspešnih albuma. Tokom rada sa "Ekatarinom Velikom", Mladenović sarađuje kao producent na albumima bendova "Gustaf i njegovi dobri duhovi" i "Fit". Zajedno sa ostalim članovima benda, Mladenović se 1985. godine pojavljuje u filmu Gorana Markovića "Tajvanska kanasta", a sledeće godine i u filmu Darka Bajića "Crna Marija" gde igra glavnu ulogu i za koji je napisao numeru "Bus Station".

Krajem osamdesetih piše muziku za jednu pozorišnu predstavu, a 1992. godine s članovima grupa "Partibrejkers" i "Električni orgazam" formira sastav "Rimtutituki", čija je muzička aktivnost koncentrisana na antiratnu propagandu, i sa kojim snima singl "Slušaj 'vamo!". Singl objavljuje Radio B92, a promovisan je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda.

U leto 1994. godine Mladenović putuje u Brazil, gde sa dugogodišnjim prijateljem Mitrom Subotićem - Subom i nekoliko brazilskih muzičara snima album "Angel's Breath".

U avgustu 1994. godine, posle nastupa "Ekatarine Velike" na Festivalu u Budvi, Mladenović je prebačen u bolnicu gde je ustanovljeno da ima rak pankreasa.

Milan Mladenovic (36) je umro 5. novembra 1994. u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Njegovom smrću "Ekatarina Velika" je
prestala da postoji.

EKV je ukupno izdao sedam studijskih albuma - "Katarina II" (1984), "Ekatarina Velika" (1985), "S' vetrom uz lice" (1986), "Ljubav" (1987), "Samo par godina za nas" (1989), "Dum dum" (1991), "Neko nas posmatra" (1993), kao i tri živa albuma. U novembru 2006. godine pesma "Par godina za nas" je izglasana za najbolju jugoslovensku pesmu svih vremena u anketi slušalaca radija B92. Mladenović je u jednom intervjuu 1992. godine rekao da je "Par godina za nas" najbolja pesma koju je "Ekatarina Velika" napravila. Bojan Pečar umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998. u 37. godini, a Margita Stefanović je umrla 18. septembra 2002. godine u Beogradu u 43. godini.

Mnogi muzičari smatraju da je "Ekatarina Velika" jedan od najznačajnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije i na jugoslovenskoj rok sceni ikada.

Hvala im!


Коментари

  1. U mom srcu Milan Mladenović i Ekatarina Velika nikada neće prestati da postoje.
    Hvala ti na podsećanju na ovog vanvremenskog čoveka.

    ОдговориИзбриши
  2. Ostajem sam
    U ovom gradu strahom zatrpan
    Ovaj grad je nekad bacao svetla daleko
    Ovaj grad bi mogao bolje...

    Sve je rekao. Tekstovi su mu sjajni, pogotovo na poslednja dva albuma. Ok, jasno je da su malo depresivniji, ali u tom periodu to je bila nasa svakodnevnica.

    ОдговориИзбриши
  3. Mislim da se ni 15 godina posle tekstovi ne bi puno razlikovali.

    ОдговориИзбриши
  4. Ne znam kako bi se Milan snasao u sadasnjim okolnostima. On je tada u tekstovima iskazivao bes i stanje pred pucanje. Nije mogao da sakrije sopstvenu rezigniranost. Zamisli danas, posle svega, mi i dalje stojimo i cekamo neka nova vremena, neko svetlo na kraju ove nase jame. Deprimirajuce

    ОдговориИзбриши
  5. Rekla bih ti pesnički u 10-tercu recimo ovako:

    ...Čekamo nešto što doći neće,
    Nešto vredno, od života veće

    Senke sećanja móre bez stida
    Život nam se na delove kida

    Još od ljudskih pogleda strepim
    Zurim u prazno da se zaslepim...

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови